I danas je to veliki klub, klub koji ima svoje vjerne navijače, možda i najvatrenije i najodanije klubu i najveću posjetu utakmicama u našoj zemlji, klub koji ima najljepši stadion u državi i najodanije sponzore u čijim venama teče plava boja njihovog Želje i koji nikad ne odustaju od pomoći.

Sve su to pokazatelji koji čine jedan klub velikim, ne samo u zemlji, nego i u evropskim okvirima.

Jedino što ne ide uz sve ovo je ta ,,suša“ u osvajanju trofeja na koje su navijači i svi zaljubljenici u Želju navikli i početkom svakog prvenstva to im je velika želja i imperativ koji postavljaju pred upravu i igrače.

To se ponavlja i početkom ovog prvenstva, žarka želja da se osvoji neki trofej i odmah se uz nestrpljenje javljaju i problemi kojih ne bi trebalo biti.

Željezničar je u prve četiri utakmice ovog prvenstva osvojio osam bodova i to je prilično dobro ali što je zanimljivo, u dvije gostujuće utakmice osvojio je maksimalnih šest bodova, dok je na dvije domaće uspio osvojiti samo po bod,

igrajući neriješeno pred prepunim stadionom u Dolini ćupova. I sada samo malo pojašnjenje.

Da je ovih šest bodova osvojio kući a dva sa dva gostovanja, svi bi rekli to je formula uspjeha, tri boda kući, bod u gostima, navijači bi bili zadovoljniji a pogotovo bi bili zadovoljni da je Željezničar iskoristio samo po jednu šansu u ove dvije domaće utakmice a bilo ih je mnogo, od kojih je jedna bila jedanaesterac, sada bi bio sa dvanaest bodova na čelu tabele i svi bi bili zadovoljni i bez primjedbi.

Treba shvatiti da je ipak fudbal sport i da su iznenađenja prisutna u svakom kolu i da treba iz svake utakmice izlaziti jači i sa jačom željom za osvajanjem što više i više bodova, bez obzira da li oni dolazili sa domaćeg ili gostujućeg terena.

Zato pomalo čudi ponuda ostavke trenera Adžema poslije dvije pobjede i dva remija bez izgubljene utakmice, umjesto da se svi okrenu predstojećim kolima u kojima slijedi nekoliko izuzetno teških utakmica, pogotovo na domaćem terenu.

Prvenstvo je tek počelo i mora se boriti za svaki bod a pogotovo treba zadovoljiti i vjerne navijače koji su za Želju nekada i dvanaesti, pa i trinaesti igrač i svako treba pružiti svoj maksimum na svakoj utakmici. Ipak treba reći da Željezničar još nema šampionsku ekipu, tu nedostaju tri-četiri dobra fudbalera, pogotovo u napadu i još jedan dobar štoper.

To je na stručnom štabu da presudi i da neke spusti na zemlju i da shvate da je fudbal kolektivna igra, sa uvježbanim akcijama u napadu( dobar primjer izvedenog kornera od strane Alića i izuzetan volej Erika, koji za samo par centimetara nije rezultirao golom).

Da sumiramo ovo rečeno, treba se okrenuti narednim mečevima i ozbiljno prići svakoj utakmici a onda će i sreća vjerovatno pogledati Želju.

Ovdje samo mogu da se osvrnem na dobre stvari kao što je dolazak velikog i stručnog trenera za omladinske pogone u liku bivšeg fudbalera Želje, Nenada Starovlaha, te dovođenje sve više bivših fudbalera na pozicije u klubu, što su predispozicije za stvaranje velike ekipe i u tom segmentu ovaj klub je na pravom putu.

Takođe bi trebalo razmisliti o tome da se to vraćanje kluba na stare staze kompletira, dovedu i određeni ljudi na važna mjesta u klubu, ljudi koji su se već dokazali u Želji i koji su njegova jaka pomoć u svakom smislu, pa i kada nisu na funkcijama u klubu, ljude koji vole klub i žele i znaju kako da to ponovo bude onaj stari Željo.

Tu prvenstveno mislim na bivšeg predsjednika kluba Senada Misimovića, te Jasmina Badžaka koji su se u toku mandata u klubu već dokazali.

To su ljudi sa vizijom, sa vizijom i kako napraviti veliki klub a Željo to i jeste i zaslužio je.

Treba se ne odreći ni legendi Želje kao što su Baždarević, koji bi u budućnosti mogao biti izuzetan na čelu stručnog štaba, Đurbuzović, Baljić, Nikić…, te dugogodišnjih i zaslužnih učesnika u stvaranju kluba kao što su, Zdenko Jelić, Braco Jurišić … te mnogi drugi.

Ne treba sada unositi neke nesuglasice u klubu, nego se truditi da se korak po korak napravi kompletno dobar klub po mjeri svih onih koji vole Želju jer su najvatreniji navijači u zemlji to zaslužili. A samo malo nedostaje do toga.

Piše: Suad Krajnović