Sarajevo je na samome startu pokazalo da ga, unatoč financijskoj stabilnosti, razdire kompleks više vrijednosti, da ga teret slavne prošlosti tako snažno pritišće i prisiljava da se raduje velikom bodu osvojenom u Doboju kod Kaknja! FK Sarajevo već dugo u upravi nema karizmatičnog čovjeka, nema persone dostojne bezuvjetnog poštovanja u BiH, kamoli u regiji. Stoga ne privlači interes publike, niti se smatra posebno uglednim protivnikom.

Željezničar, svakako, može napraviti europsku Grbavicu, ali europsku momčad – teško! Teško je shvatiti da vodeći ljudi u klubu iz godine u godinu ponavljaju iste, početničke greške. Naročito u selekciji pojačanja i trenera. Puno je onih koji prate i vole Željezničar ispremni su se zakleti da u kafanama oko stadiona sjedi barem petorica trenera referentnijih od Dušana Kostića kojeg su klupski autoriteti iskopali negdje ispod Triglava. Rezultati su vidljivi površnim pogledom na prvenstvenu ljestvicu.

Široki Brijeg se, izgleda, umorio. A u zadnje vrijeme, kažu upućeni, nije mu naročito sklona ni nacionalna politika, koja glasačku podršku traži na donatorskim večerama u Mostaru. Međutim, ni klupske ambicije, ako se oslikavaju u predprvenstvenim najavama, nisu nešto posebno velike, niti izražene, pa dosadašnji učinak širokobriježana i ne mora nužno biti tretiran kao skroman.

Kad se sport i politika urote protiv sporta, kad navijači postanu bijedni instrumenti stranačkih autoriteta, kad opće dobro stenje pod interesom pojedinca, kad razbijate postojeći mir, red i slogu, onda dobijete tuzlansku Slobodu!

A, kad navijači počnu pisati traktate, kad se zamaraju maratonskim priopćenjima, kad se margina zaželi vlasti, kad se postavljaju nemogući uvjeti, kad “udruge građana” počnu kadrovirati, onda dobijete Čelik! Na najljepšem i najkomfornijem stadionu u državi igra jedna uplašena i isfrustrirana momčad, bez glave i repa, bez vizije, bez bilo kakve osmišljenosti vlastitog postojanja.

Još kad spomenuta udruga građana prekine trening!?

Kod Zrinjskoga se, izgleda, sve poklopilo. Dobra momčad, autonomna struka, elastična uprava, solidna podrška navijača, opća solventnost. Stoga momčad Vinka Marinovića superiorno gazi, kako po nešto umivenijim stadionima, tako i po provincijskim ledinama. Teško je i zamisliti scenarij po kojemu bi Zrinjskome izmakla titula prvaka Bosne i Hercegovine.

I to bi bilo – to! Sve ostalo su, po mojem sudu, kratkoročna iznenađenja. Izuzev, možda, bijeljinskog Radnika u kojemu zahvaljujući Mladenu Krstajiću, barem donekle, postoji minimum sistematičnosti u radu. Olimpic, Mladost, Krupa, Metalleghe i Vitez, za sada su donji dom bosanskohercegovačkog nogometa. Manje atraktivan i privlačan, iako ne manje kvalitetan.

Sve u svemu, nedovoljno i ispod očekivanja!

Piše: Mladen Bošnjak